Popovčanka Snježana Delač ponovo uspješno osvaja srca svojom poezijom. Ovog puta su na natječaju prošle tri njezine pjesme koje su uvrštene u međunarodnu zbirku ljubavne poezije.
Promocija 200. jubilarnog izdanja Kulture snova, urednika Zdravka Odorčić, održana je 31.08.2019. u Zagrebu, u prekrasnom ambijentu restorana "Pod mirnim krovom."
U međunarodnoj zbirci ljubavne poezije pod nazivom "Najljepše ljubavne pjesme" zastupljeno je 157 autora iz raznih zemalja svijeta. "Dvorana je bila prepuna pjesnika i gostiju koji su sa sobom donijeli energiju ljubavi. O ljubavi je već napisano bezbroj pjesama, ali svima nama nikad dovoljno pjesama i ljubavi"- poručuje autorica.
SNJEŽANA DELAČ
Popovača, Hrvatska
BUDI MI BLIZU
Povedi me tamo gdje se zvijezde rađaju,
stopama tvojim koračat ću vrtovima rascvjetanim.
Povedi me sa sobom u crnilo noći,
stopama tvojim koračat ću kroz trnje ubojito.
Pokaži mi svoje carstvo ljubavi,
zagrli me da ti budem blizu i dah tvoj osjetim na licu.
I dolinom suza uz tebe ću proći,
neću se više bojati niti mrkle noći.
Osmjehni se, ruku mi pruži da se o život ne spotaknem.
Zagrni me ljubavi svojom dok hladni vjetrovi pušu.
Dočekajmo zajedno naše sutra, suncem obasjano!
NE ŽURI SE
Kada se jednom sretnemo, u nekoj ulici pustoj,
ti se samo osmjehni i prođi.
Koračaj polako, da još jednom vidim
najljepši osmijeh na svijetu.
Odlučiš li prići mi bliže, u rukama koje mi pružaš,
ponesi ostatke ljubavi naše.
Ne znaš li kako, ne žuri, ne prilazi,
gledaj samo kako zauvijek odlazim.
PRVI POLJUBAC
Pedeset proljeća u snove te moje iznova vraća,
jer sanjari ne odustaju, jer snovi ne umiru.
Jorgovani još uvijek na prvi poljubac mirišu.
U parku, na osami, novi klinci na našoj klupi svoje ime pišu.
Ulicom tvojom prolazim, korak usporim,
u nadi da srest će nam se na tren oči.
Sumrakom se ogrnem, kući svojoj u tišini krenem.
Suza me prevarila, na jastuk tiho kapnula,
a ja ga grlim čas nježno, čas čvrsto, kao nekad ti mene.
Ruka već umorna i stara još traži pramene tvoje kose guste,
da u njih zapletem svoje prste.