Moslavačka gora je smještena usred nizine omeđena rijekama Česmom, Lonjom i Ilovom. Nije prostorno velika i visoka, ali ima mnogo gorskih kosa i grebena. Pruža se pravcem sjeverozapad-jugoistok. Visinske kote su joj Humka (487 m), Vis (444 m), Kaluđerov grob (437 m) i Mjesec (354).
Zahvaljujući svojim prirodnim blagodatima bila je od najranijih vremena interesantna pa su je poznavali i spominjali u svojim djelima već i starogrčki i rimski pisci pod imenom 'Mons Claudius'. Bjelogorične šume predstavljaju najljepši ukras ovoga područja. Šume Moslavačke gore pretežno se sastoje od srednjoeuropskih flornih elemenata (hrast kitnjak, bukva, grab), južnoeuropskog (pitomi kesten) i ponešto euroazijskog (joha, breza, bor). Čitava gora je pokrivena rastresitim materijalom i obrasla šumom, travama i kultiviranom vegetacijom bez golih stijena i velikih strmina. Sabirni je teren mnogobrojnih potoka. Maksimalni vodostaj imaju u vrijeme kišovitih perioda, a za vrijeme ljetnog perioda mnogi presuše.
Šume su vrlo bogate različitom, ne samo florom, nego i faunom. To su prirodna staništa jelena, srna, zečeva, divljih svinja i mačaka, lisica, jazavaca, kuna zlatica, škanjaca, orlova, jastrebova, sova, mnogih ptica pjevica, brojnih gmazova, leptira i kukaca. U gori ima ostataka davnih nastambi kao što su Jelengrad, Košuta grad, Garić grad, Bela Crkva, Marić gradina i druge. U sivoplavim bentonitnim glinama (Glinokop Gornja Jelenska) pronađeni su na dubini od 120 m fosilni ostaci praslona i nosoroga, najvećih sisavaca koji su ikada hodali zemljom prije nekih 17 000 000 godina.
Ostaci starog grada Jelengrada nalaze se na uzvisini s desne strane potoka Jelenka u blizini sela Gornja Jelenska. S njegovih zidina je lijep vidik na okolne šume. U povijesnim se izvorima spominje kao Szarvasko (prema madž. szarvas = jelen). Prema postojećim podacima izgrađen je u drugoj polovici 13. stoljeća, u vrijeme kad je čitav moslavački posjed bio u vlasništvu porodice Makarijevića. Kasnije su vlasnici bili Čupori Moslavački, zatim Bakaczi de Erdody. U drugoj polovici 16. stoljeća pao je u ruke Turaka. Nakon toga je prepušten propadanju i nije više nikad obnavljan. Grad je danas dug oko 65 m, a širok od 13 do 15 m. Ulaz je bio s jugoistočne strane, vjerojatno preko pokretnog mosta. Vanjski zidovi su debeli do 2 m, a visine na mjestima do 8 m. Zidani su od grubo obrađenog kamena povezanog običnom vapnenom žbukom. Pregradnih zidova nema. Postoje ostaci kapelice, ulaza u podzemlje, stepenica za gornji kat, prozora i puškarnica.
Ostaci starog grada Košutagrada nalaze se u jugozapadnom dijelu gore Garjavice. Iako se prvi puta spominje 1334.g. (Cosucsak) oblik zemljanih utvrda, format opeke te način izvedbe lica zida na romanički način, a i činjenica da je već početkom 14. st. pod burgom postojalo već razvijeno podgrađe sa župnom crkvom, govore o njegovom vjerojatnom nastanku još u 13. st. U to vrijeme je čitav moslavački posjed bio u vlasništvu porodice Makarijevića. Kasnije su vlasnici bili Čupori Moslavački, zatim Bakaczi de Erdody. U drugoj polovici 16. stoljeća pao je u ruke Turaka. Nakon toga je prepušten propadanju i nije više nikad obnavljan.
Garić grad ili stari grad Garić jedan je od najstarijih hrvatskih burgova, a spominje se već 1256. godine kao Garig. Gradio se približno istodobno kad i Medvedgrad. Grad se sastojao od dva dijela: vanjskog i unutarnjeg, koji su bili opasani zidovima. Imao je i dvije kule za obranu. Zanimljivo je spomenuti da su zidovi veće kule, koja je visoka 18m debeli 2,5 metara. Ta je kula prilično uščuvana i danas. Garić su Turci osvojili i razrušili u 16 stoljeću i otada su to ruševine. Zanimljiv je ulaz u grad preko drvenog mosta i kroz gradska vrata, te vidik koji se pruža na okolicu s vrha djelomice obnovljene gradske kule.
Ovakve objekte, koji su značajni za našu povijest trebalo bi zaštititi i popraviti te bi tako oni bili pristupačniji turistima.
